ISTORIJA MOBILNIH TELEFONA

19.02.2021

Ono bez čega danas život ne možemo da zamislimo je mobilni telefon. Koristimo ga za sve vrste komunikacije, razbibrigu, surfovanje na Internetu… Ali, kako je mobilni telefon nastao?

 

Ručni mobilni radio-telefon bio je zamišljen u ranim fazama radio-inženjerstva, a 1917. finski pronalazač Eric Tigerstedt podneo je patent za „preklopni telefon džepne veličine sa vrlo tankim karbonskim mikrofonom“. Rani prethodnici mobilnih telefona uključivali su analogne radio veze brodova i vozova.

 

Prvi ručni mobilni telefon predstavili su John F. Mitchell i Martin Cooper iz Motorole 1973. godine, koristeći slušalicu tešku 2 kilograma. DinaTAC 8000k je bio prvi komercijalno dostupan ručni mobilni telefon.

 

Usledili su napretci u smislu mreže, sistema, i to u Japanu, nordijskim i drugim zemljama. Sistemi prve generacije (1G) mogli su da podrže više istovremenih poziva, ali su i dalje koristili analognu ćelijsku tehnologiju.

 

Digitalne ćelijske mreže pojavile su se devedesetih godina prošlog veka, što je dovelo do uvođenja obrade digitalnog signala u bežičnim komunikacijama.

 

A 1991. godine, Radiolinja je na GSM standardu u Finskoj pokrenula drugu generaciju (2G) digitalne ćelijske tehnologije. To je podstaklo konkurenciju u sektoru, te je GSM 2G dalje evoluirao u 3G, 4G i 5G.

 

Litijum-jonsku bateriju, izvor energije za savremene mobilne telefone, komercijalizovali su Sony i Asahi Kasei 1991. godine. NTT DoCoMo je 2001. godine u Japanu pokrenuo treću generaciju (3G) po VCDMA standardu. Usledila su poboljšanja – 3.5G, 3G + ili turbo 3G, omogućavajući UMTS mrežama veće brzine i kapacitet prenosa podataka.

 

Do 2009. godine postalo je jasno da će 3G mreže biti preplavljene rastom aplikacija koje zahtevaju propusni opseg, kao što su streaming mediji. Zbog toga je industrija počela da traži tehnologije četvrte generacije optimizovane za podatke, uz obećanje da će se brzina poboljšati i do deset puta u odnosu na postojeće 3G tehnologije.

 

Prve dve komercijalno dostupne tehnologije koje se naplaćuju kao 4G bili su ViMAKS standard, koji je u Severnoj Americi ponudio Sprint, i LTE standard, koji je u Skandinaviji prvi ponudio TeliaSonera.

 

5G je tehnologija i termin koji se koristi u istraživačkim radovima i projektima za označavanje sledeće faze u standardima mobilne telekomunikacije izvan 4G/IMT-Advanced standarda.

 

Organi za standardizaciju trenutno razvijaju nove standarde koji prevazilaze 4G mogućnosti, ali se u ovom trenutku na njih gleda kao mogućnosti pod 4G “kišobranom”, a ne kao na novu mobilnu generaciju.

NEW MAGAZINE