MANGROVE
Mangrove predstavljaju jedinu vrstu drveća koja može da opstane u slanoj vodi. Interesantnog i upečatljivog izgleda, zbog svog gustog korenja koje se nalazi i iznad površine zemlje. Donji delovi stabla i korenja nalaze se pod morskom vodom, dok je ostatak drveta iznad nivoa mora.
Višestruki značaj
Naizgled drveće koje se ne smatra živim u pogledu doma za živi svet, onima koji se zagledaju malo bolje pružiće sliku bogatog biodiverziteta. Opstanak preko 1.500 vrsta zavisi od mangrova, a usled njene degradacije, oko 15 odsto od ovog broja vrsta je ugroženo. Informacije koje sam pronašla na sajtu UNEP-a, pokazuju da bi gotovo polovina sisara koji žive ili se hrane u ovim šumama mogla da izumre u narednim godinama, a neke od ranjivih životinja su tigar i jaguar. Gusto korenje ispod nivoa mora, predstavlja mrestilište za mnoge vrste riba i beskičmenjaka, a dom je i za puževe, rakove, škampe i školjke. Takođe, gusto granje pogodno je za gnežđenje i odmor ptica. Koralni grebeni koji su izuzetno ugroženi, a od vitalnog značaja za okeane, svoje sklonište takođe pronalaze ovde.
Osvrćući se na prethodno navedeno, bogata flora i fauna važna je za ishranu lokalnog stanovništva. Zemlje u razvoju se u velikom oslanjaju na ribu kao izvor proteina, a mangrove šume važne su za opstanak mnogih vrsta riba u ovim područjima. Ne treba izostaviti da su ova područja ispunjena raznovrsnim instektima, pa tako i medonosnim pčelama.
Mangrove šume nisu za zajednice značajne samo u pogledu sigurnosti hrane, već ih štite od vremenskih nepogoda. Kako se nastanjuju duž obale, gusto granje i korenje ublažava udare talasa i vetra, a takođe štiti i obalu od erozije. Ono što treba posebno istaći jeste podatak da imaju sposobnost da apsorbuju mnogo veće količine ugljen-dioksida od kopnenih šuma.
Dosadašnji način obnove mangrova nije bio dovoljno uspešan, svega 20 odsto posađenih stabala je uspelo da se održi. Ipak, lepe vesti za kraj bloga dolaze sa obale u Indoneziji – lokalno stanovništvo je uz pomoć istraživača uspelo da pronađe način kako da se procenat poveća na preko 70 odsto. Naime, plime i oseke nisu dale vreme mladom stablu da ojača svoje korenje, kako bi se učvrstilo u tlo, već su ga odnosile. Sada, osmišljen je morski zid od prirodnih materijala koji se postavlja okolo, kako bi zaštitio sadnice i dopustio im da se oporave.