MIKELANĐELO I OSLIKAVANJE SIKSTINSKE KAPELE

21.10.2021

 

 

Sikstinska kapela već duže od pola milenijuma predstavlja vremensku kapsulu renesansne likovne umetnosti čiji su najvažniji predstavnici učestvovali u njenom oslikavanju.

 

Nosi ime po papi Sikstu IV dela Rovere, koji se nalazio na čelu Katoličke crkve od 1471. do 1484. godine. Ovaj ljubitelj umetnosti, obnovio je staru kapelu koja je nosila naziv Velika (Cappella Magna) posvećenu Uspenju Presvete Bogorodice i angažovao najbolje umetnike tog vremena: Peruđina, Pinturikija, Sandra Botičelija, Domenika Girlandaja, Kozima Roselija da oslikaju njene zidove.

 

Nakon obnove, kapela je prvi put otvorena za javnost 9. avgusta 1483. mnogo pre nego što će na njenim freskama početi da radi tada mladi Mikelanđelo Buonaroti. Uprkos tome što su ti umetnici ostavili remek-dela na zidovima čuvene kapele, ona je ipak najpoznatija po Mikelanđelovim radovima, koji je od Sikstovog naslednika, pape Julija II dobio zadatak da oslika njenu tavanicu.

Postoji mnogo priča o tome kako je slikanje plafona Sikstinske kapele bilo doslovno bol za Mikelanđela – umetnik je morao biti u neverovatno nezgodnom položaju da dovrši umetničko delo. Navodno je toliko mrzeo zadatak da je o tome napisao pesmu.

 

Budući da Mikelanđelo do tada nije imao nikakvog iskustva u freskopisu, pristao je na ponudu, samo zato što bi bilo nečuveno odbiti jednog papu, ali mu je zadatak teško pao. Godinu dana pošto je počeo rad na tavanici, napisao je polušaljivu pesmu o svim problemima koje je imao zbog tako zahtevnog poduhvata.

 

“Razvio sam gušavost od ovog mučenja. Stomak mi je slepljen ispod brade, a moje lice je fina podloga za boju koja kaplje. Koža visi ispod mene, a kičma se svezala u čvor od stalnog previjanja”, napisao je Mikelanđelo. Svoje vajkanje, završio je rečima: “Nisam na pravom mestu – ja nisam slikar”.

 

Za razliku od glumca Čarltona Hestona, koji je u filmu “Agonija i ekstaza” iz 1965. portretisao Mikelanđela tokom oslikavanja tavanice u ležećem položaju, ovaj renesansni genije zapravo je slikao stojeći i sam je osmislio skele koje su mu u tome pomogle.

 

“Mučenje” je trajalo pune četiri godine, ali se i te kako isplatilo, budući da su njegove freske među najprepoznatljivijim umetničkim delima svih vremena.

NEW MAGAZINE