Poezija je jezik koji peva.
Od davnina poezija
je jezik koji peva
i verujem da se
neće nikada promeniti.
Vladeta Vukotić, Ljatif Beriša, Lazar Vučković, Muhamed Kerveši, Darinka Jevrić, Jakup Ceraja, Radoslav Zlatanović, Bedri Husa, Stoiljko Stanišić, Fahredin Gunga, Lenka Jakšić Kaksie. Ovi pesnici i pesnikinje našli su se u istoj i trojezičnoj knjizi. Objavljena je u okviru I Festivala književnosti “Zana” koji je održan u Mitrovici krajem 2020. pod sloganom “Reči kao mostovi”.
“Festival književnosti Zana u Mitrovici započeo je kao suštinska potreba da se razume ko su bili oni koji su stvarali književnost u ovom gradu, da se progovori o onima koji su pisali pre više decenija,” piše jedna od urednica, Nora Hoti-Prekazi. Knjigu je dodatno učinila interesantnom urednica, Miljana Dunđerin, svojim ilustracijama.
Hoti-Prekazi u knjizi navodi i da je ideja i kulturna aktivnost izrade zbirke započela zahvaljujući potrebi da se istraži pisana reč, da se traga za ljudima, na reci, za različitim identitetima.
“Predstavljajući jezik i lirski stih, upoznavajući sebe, kao i one koji su u drugoj polovini prošlog veka pisali sopstvene priče o ljubavi, bolu, postepeno se javila potreba da se ono drugo uporedo razume,” dodaje Hoti-Prekazi.
O tome šta se pisalo u drugoj polovini prošlog veka, i kakva su to proza i poezija bile, objašnjavaju recenzenti.
U srpskoj književnosti prisutni su sve do kraja veka “neoromantičarska lirika, sentimentalnih tonova, metrički zvučna, skladna, smeštena u okvire stalnih oblika stihova i strofa, ali i slobodni stih i znatno složenije pesničke forme…” – piše između ostalog Aleksandar Dunđerin.
Objašnjavajući da je od albanskih pesnika izabrano njih petorica, Fazli Hajrizi, kaže da je svaki od njih stvorio svoj stil sa određenim karakteristikama. “Poznato je da se u raznolikosti stilova krije lepota kreativnosti” – dodao je.
“U ljubavi ima mesta
za putovanja
za stanke
za odmor
za spavanje
Zatim
za proširenje drumova
za bušenje tunela
za postavljanje šina
za putovanje vozova velikih brzina
za gradnju nebodera
sa prozorima koje otvara samo sunce…”. Piše o ljubavi Muhamed Kerveši.
“Ja, s tobom, rado
razgovaram, kad sam
sam samo
bezazorno ti
govorim o nama
o tebi…” pisao je Stoiljko Stanišić u Ljubavnoj pesmi.