Karate se odavno smatra sportom, a zapravo je borilačka veština, posebnog mentaliteta, za koju je izrazito važan i način razmišljanja. Za nastanak i dugu istoriju postojanja ove veštine vezuju se mnoge legende, ali istorijske činjenice. Karate u bukvalnom prevodu znači prazna ruka.
Ključno mesto za njen nastanak je Rju Kju arhipelag, koji se nalazi jugozapadno od Japana u Tihom okeanu. Rana faza nastanka vezana je za 14. vek, kada se formiralo Rju Kju kraljevstvo, koje će kasnije igrati važnu ulogu u pomorskoj trgovini u tom delu do 19. veka.
Pre toga, u 15. veku, na ostrvu Okinava, došlo je do razvoja lokalnih borilačkih veština, nastalih pod uticajem kineskih. Kasnije će razvoj karatea doprineti zabrani posedovanja oružja, pa će se sve vrste učenja ove veštine prebaciti unutar porodice, gde će se tačno znati ko može i na koji način da bude učen.
Ono što je zanimljivo, a u vezi je sa zabranom posedovanja oružja koje smo gore spomenuli, je da su ljudi počeli da koriste različite poljoprivredne alatke za samoodbranu. Međutim, kako je vreme prolazilo, razvijale su se i veštine borbe pomoću štapa i dugačke motke, ali najinteresantnije i najproduktivnije su bile borbe golim rukama.
Učenje tih veština nije, pak, bilo jednostavno, i zato je za karate, između ostalog, važan način razmišljanja.
U 19. veku, karate majstori sa Okinave su već afirmisali jasno definisane pokrete i tehnike, ali potrajaće još da se o karateu sazna u celom svetu, što će tek onda dovesti do popularizacije karatea. Nakon toga, osnovaće se karate klubovi na japanskim univerzitetima.
U našoj bližoj istoriji, o karate veštinama saznaće se šezdesetih godina prošlog veka, naravno, preko filmova čije su tematika borilačke veštine, ali one u kojima glavni akter pobeđuje protivnika upravo uz te tehnike.
Zanimljivosti: